Kilometar od gradskog centra, okupan zrakama Sunca i bojama Dunava, nalazi se dvorac Eltz. Boje vena, boje Dunava, kaže pjesma. A sa žutom fasadom, kako izgleda danas, savršeno se uklapa u taj spektar. Trenutno je domom Gradskog muzeja Vukovar. A nekada? Tko su bili vlasnici Dvorca Eltz te tko su uopće bili Eltzovi?

obitelj Eltz

Stara njemačka obitelj

Eltzovi dolaze iz zapadne Njemačke, a i dan danas između gradova Koblenz i Trier, smješten na visokoj kamenoj litici, nalazi se njihov prekrasan dvorac. S obje strane dvorca teku rječice Elz ili Elzbach (i u Vukovaru se dvorac nalazi kraj rijeke), za koje se smatra da su dale ime ovom lokalitetu, a vjerojatno i prezime cijeloj obitelji. 

Jedno jeste sigurno – Eltzovi su stara i uvažena obitelj. Kad kažemo stara, mislimo mnogooo stara. Skoro 1000 godina stara. Prvo službeno spominjanje prezimena Eltz (o neslužbenom možemo samo nagađati) zapisano je davne 1157. godine, kada je Rudolph zu Eltz nešto šurovao s Frederickom Barbarossom. Znate, onim tipom što je 35 godina vladao kao Car Rimskog Carstva, a bio je i kralj Njemačke, Italije te kasnije i kralj Burgundije (vjerojatno je neke od vas prezime podsjetilo i na onog slavnog pirata kojeg smo svi gledali u filmovima, ali nije taj). Barbarossa je bio velika faca u to vrijeme i velika je čast što se upravo Eltzovi spominju uz njegovo ime. No, to nije slučajno. Oni su ipak bili jedna od utjecajnijih plemićkih obitelji Svetoga Rimskog Carstva u kojem su njezini članovi obnašali važne crkvene, vojne i političke funkcije. 

Da spomenemo samo neke od Eltzovih funkcija:

➡ bili su carski vitezovi

➡ tokom 16. stoljeća, svojim protureformacijskim djelovanjem promiču interese vladarske kuće Habsburg zbog čega im raste ugled. Zahvaljujući tim vezama, Eltzovima je potvrđeno staro plemstvo, a 1646. godine dodijeljen naslov plemeniti (Edler Herr)

➡ kada je na vlast došao Filip Karlo von Eltz-Kempenich, Eltzovi postaju jos poznatiji. On je 1732. godine izabran kao princ i nadbiskup Mainza te njemacki nadbiskup, što ga čini najplemenitijim i jednim od najmoćnijih katoličkih knezova sjeverno od Alpa

➡ kao rezultat svoje službe tijekom problema Reformacije i tijekom ratova protiv Osmanskog Carstva, stariji rod Eltza dobio je titulu Reichsgrafen (grofovi carstva)

Fascinantno, zar ne?

Kako je to bivalo tokom srednjeg vijeka i feudalizma, za dobre usluge i službu od vladara ste mogli dobiti na poklon zemlju. I Eltzovi su je dobili. Pogađate gdje?

Dolazak u Vukovar

Kako smo i spomenuli, Filip Karlo bio je vrlo značajan Eltzovac. Par stoljeća poslije svog pretka Rudolpha zu Eltz, Filip Karlo je uspio ponovno Eltzove povezati s carem Svetog Rimskog Carstva. Ovoga puta s još jednim Karlom, Karlom VI. (kojeg je bilo i na našim prostorima budući da je njegova vojska tu vodila rat protiv Osmanlija). Bit će da je car imao pune ruke posla jer je poslije austro-osmanskog rata rat vodio i protiv Francuske. Upravo u tom ratu priliku za dokazivanje dobio je Filip Karlo.

Za svoje zasluge od carske Dvorske komore godišnje bio je plaćen 5000 guldena. Plan je bio i da mu se nađe primjereno slobodno vlastelinstvo kako je to već i bio običaj da se dobije zemlja. Jedno takvo pojavilo se upravo u Vukovaru, kada je grof Johann Ferdinand Kuffstein 1736. godine prodavao svoje za 175 000 rajanskih guldena. 

Svidjela se Filipu Karlu ova zemlja. Kako i ne bi. Moćna rijeka, plodna zemlja, šume. Definitivno je vidio mogućnost koju pruža naš teritorij jer kupuje ogroman posjed. Da vam dočaramo koliko ogroman: Eltzovu zemlju činila su čak trideset pet naseljenih mjesta. Svi vi koji živite u Bogdanovcima, Jankovcima, Mohovu ili Negoslavcima. Sve je to bilo Eltzovo. Kao i Mikluševci, Trpinja, Bobota, Opatovac, Mikluševci, Lovac, Ilača….razumijete poentu. 

Tako je obitelj Eltz upoznala naš Grad i povezala se s njime i sljedećih skoro 300 godina. Ipak, iako je sigurno imao lijepu viziju, Filip Karlo nikada nije boravio na svom vukovarskom vlastelinstvu. Boravio je tek njegov nasljednik i bratov sin, Anselmo Kazimir Franjo Kempenich. I to ne samo on. U tako velikom imanju trebalo je organizirati posao pa su uz Eltzove iz cijele Habsburške Monarhije stizali svi spretni i željni posla. Ovaj kraj se, izmučen i zapušten u ratovima s Osmanlijama, ponovo budi i prima brojne novine u svakodnevnom praktičnom načinu života od njemačkog stanovništva. 

Postojanje današnjeg dvorca možemo zahvaliti upravo Anselmu. On je 1749. dao sagraditi naš klasicistički dvorac, a kasnije je Marija Terezija vukovarski posjed proglasila neotuđivim od obitelji Eltz. To je značilo da je posjed postao vlastito dobro koji se nasljeđuje s koljena na koljeno zbog čega su mu posvećivali više pažnje i u njega ulagali. 

No, to u nekom od sljedećih blogova 😉

P.S. Igrom slučaja naišli smo i na ovaj video. Pronaći ćete u njemu još nekoliko zanimljivih činjenica o obitelji Eltz, kao i zanimljive fotografije.

Izvor:

Drzavni arhiv u Vukovaru

http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=5676

Jasminka Najcer Sabljak, Silvija Lučevnjak: “Karlo i Ludvina Eltz—nositelji obnove  Burga Eltz u 19. stoljeću”

0 0 vote
Article Rating

Obaveštenja
Obavesti me o
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments